Prije 4 godine,ako ne i više,kupila sam svoje prve reznice ruža. Iako nemam svoj vrt to me nije spriječilo da ih zato držim na balkonu.Međutim,nesviđa se svakom moje cvijeće,neki govore kako sam si đunglu napravila od balkona,a ni brat ne odobrava sve to silno cvijeće koje imam. Neke su slike prošlogodišnje,neke su od ove godine. Stavljam ih na blog,kao podsjetnik što sam stvarala godinama a što bih mogla izgubiti(ukoliko dođe do selidbe u novi stan ako balkon nebude dovoljno velik da na njega ne stane cvjeće)
malo stabalce kumkvamata,križanca mandarine i limuna,slatko-kiselkastog okusa
orhideja koja je kratko bila kod mene,nažalost propala,više joj nije bilo spasa
i jedna koja je samo lani cvala kad sam je kupila
svaki odlazak na groblje našim najmilijima koji nisu sa nama ne prolazi bez ruža,ljiljana i ostalog cvijeća
u crno-bjeloj boji,pogledajte kako bjela ruža dolazi do izražaja(kupovne,ne moje!)
amarilisi koji su ove godine nešto slabije cvjetali
igra na aparatu sa micro i macro postavkama
moji ljiljani
buket koji sam lani dobila za rođendan
malo fuksija
moje ruže
i meni najdraža slika ruže:
to bi ukratko bilo sve,nadam se da vas nisam ugnjavila slikama,ovo podsjećam samu sebe,bez čega bi u skorije vrijeme mogla ostati. Ako do toga i dođe,nadam se da ću nać nekog tko voli cvijeće i tko će vodit brigu o njemu kao i ja.