Da,kao što i sam naziv kaže jednom davno šivala sam i ja! Bilo je to davno,prije 12-13 godina u srednjoj školi zvanoj noćna mora.
Bila sam upisana u odjevne tehičare samo da ne ostanem neupisana u školu. Iako sam se htjela prebacit u neki od zanata,nije bilo mjesta u mojoj kao ni u drugoj školi. I ostala sam tu gdje jesam,zaglavljenja u noćnoj mori pred šivaćom mašinom. Često optuživana kako donosim mokar materjal u školu na kojem je nezgodno radit,morala sam se borit svojim uvjerenjem kako mi je materjal uvjek suh a mokar samo kad ga uzmem u ruke,neznajući da mi je štitnjaća povećana i da mi se ruke baš zbog toga znoje što je uzrok mokrog materjala u mojim rukama.
A ovo su bili moji prvi počeci u šivanju u školi,radovi izvađeni iz naftalina koje u ormaru gledam skoro svaki dan i uvijek si govorim danas ću ih objavit i pokazat,evo pa danas je taj dan.
Požutjeli od pranja,peglanja i stajanja,načeo ih zub vremena....
Još nedostaju završni rad na kojem su svi bodovi koje smo učili prve godine,moja prva minica i suknja koju sam šivala sebi. Još uvjek čuvam ravnala,knjigu i dnevnik rada. Sama knjiga i ravnala tada su bila oko 100DM ne računajući igle,konce,krede i ostale stvari.
Najteži predmet poslje prakse je bila tehnologija materjala. Znate li da jedan muški radni kombinezon ima 80 točaka? Sve je to trebalo zapamtit od-do i napisat u kontrolnom radu,nacrtat i pomogućnosti skrojit a kontrolni je trajao 3 sata!
Toliko o meni i mojim školskim mukama!
Svim đacima,velikima i malima,želim sretan početak nove školske godine! Škola ovde počima tek sljedeći tjedan,jupiii!
Krenulo me sa nagradnim igrama na blogovima a možda sreće budem imala i ovaj put na
Suzaninom blogu
a priželjkujem si ovu narukvicu:
Toliko od mene za sada,do sljedećeg tipkanja,
LP;Tina