poklon za vjenčanje

Početkom ljeta jedna jako draga susjeda sa moga kata se udavala. Moja mama je među prvima saznala da će vjenčanje bit u modro-bjelim bojama i predložila mi da im napravim okvir i tacnu za kekse jer će svadba bit na jednom jedrenjaku a sve je zamišljeno kao cijelodnevni izlet. Tad sam počela prebirat po salvetama,tražit odgovarajuće motive,krenula u kupovinu okvira i tacne. Okvir je prvi bio napravljen.

 Okvir je lagano valovit a to mi je i bio cilj naći takvi. Mrežicu sam obojala u dpi pigmenat dok je sami okvir u lagano plavoj boji sa špagom,školjkicama i imitacijom pjeska.

A sad na red dolazi tacna:

                                   

                                                 
Ovaj motiv je bio najvedriji i najljepši za razliku od ostalih morskih motiva. Ali ova boja mora i neba su bile zeznute za radit  tako da smo (ja i mama) jedva zamješale najsličnije nijanse. Cijela unutrašnjost je obojana u bijelo pa se išlo sa postepenim stapanjem boja. Bočne stranice i ručke su ostale u bijelo,dok je vanjska strana tacne bojana u pigmenat dpi. Ali to nije bilo sve pa sam još prije rada odlučila oko tacne stavit brodski konop i na njega školjke kako bi bila prava morska tacna. Znate da se brodski konop reže na metre pa se zatim važe? I po težini se naplaćuje tako da me ovaj konop izašao oko 2,5kn a bilo ga je 1,5m. A zatim je slijedilo traženje školjki kojih kod Kineza više nije bilo pa sam morala obić sve štandove duž trajektne luke za nać nešto što mi nije ni premaleno ni preveliko. Na kraju sam uzela samo lepeze školjke a kod crkve na pazaru nađem ostale  školjke :) Navečer je sljedilo slaganje i ljepnjenje konopa i školjki vručim pištoljem.

Posao je gotov,bar sam tako mislila sve dok se nisam probudila jedno jutro na kauču i to 1-2 dana prije vjenčanja i kažem: Njima bi trebalo napravit čaše za šampanjac! Odmah da vam kažem kako mi ujutro mozak najranije ne radi i kako nemam apsolutno nikakvih ideja do kasno popodne ili večer.

Mater me gleda u čudu i pita: Kakve čaše za šampanjac? O čemu ti? Pokušam joj objasnit ali uzalud. I tako opet odem u nabavku čaša a prodavačica zapela za jedne ja za druge i opet ja po svom i izađem sa onima po koje sam i došla. Kod kuće i dalje nije nikom jasno što sam ja to zanimslila. Sad je trebalo nać kraljevski plavu satensku traku i zabava može početi!

 

Primera nisam imala ali mi je zato poslužilo ljepilo za dekupaž tako da  mi granitna boja nebi klizila.  Ostatak čaše bio je zaljepljen tapetarskom trakom kako je nebi zamazala :) I onda je na red došlo slaganje i ljepljenje školjki i  satenske trake. Voila! Sad je poklon gotov! Ujutro ode mater sa darom kroz vrata a ja vičem stoj!Nigdi dok ne slikam svoj rad! Nismo znali kad Ana ide od kuće tako da sam sva pospana izašla van na balkon i išla sve redom slikavat škiljeći što zbog pospanosti što zbog sunca. E sad poklon može ić mladenki!

Još samo da vam kažem kako je mama od ranog jutra bila u akciji i svima pokazivala šta sam radila danima u tajnosti. Ana se došla zahvalit na daru prije nego je ušla u lift i napustila zgradu. Nisam je ni vidila kako treba a vrata lifta su se već zatvorila. Sljedeće jutro se došla susjeda zahvalit i pohvalit i reći kako su Ana i muž nazdravljali iz mojih čaša! Da samo znate kako sam se osjećala i koliko sam ponosna bila! I dan danas kad se toga sjetim sve su mi oči pune suza. Danima sam si samo ponavljala: Nazdravljali su sa mojim čašama!

Nazdravljam i ja skupa sa vama i svim mojim vjernim čitateljima koji su uz mene već dvije i pol godine! Ovo je definitivno najduži post,al' šta mogu! Toliko od mene za sad
LP;Tina