utorak, 6. rujna 2011.

jednom davno šivala sam i ja......

Da,kao što i sam naziv kaže jednom davno šivala sam i ja! Bilo je to davno,prije 12-13 godina u srednjoj školi zvanoj noćna mora.

Bila sam upisana u odjevne tehičare samo da ne ostanem neupisana u školu. Iako sam se htjela prebacit u neki od zanata,nije bilo mjesta u mojoj kao ni u drugoj školi. I ostala sam tu gdje jesam,zaglavljenja u noćnoj mori pred šivaćom mašinom. Često optuživana kako donosim mokar materjal u školu na kojem je nezgodno radit,morala sam se borit svojim uvjerenjem kako mi je materjal uvjek suh a mokar samo kad ga uzmem u ruke,neznajući da mi je štitnjaća povećana i da mi se ruke baš zbog toga znoje što je uzrok mokrog materjala u mojim rukama.

A ovo su bili moji prvi počeci u šivanju u školi,radovi izvađeni iz naftalina koje u ormaru gledam skoro svaki dan i uvijek si govorim danas ću ih objavit i pokazat,evo pa danas je taj dan.




Požutjeli od pranja,peglanja i stajanja,načeo ih zub vremena....


                                       
                                       
                                       
                                                 
                                                 
                                         
                                         
                                       
                                               
                                       
                                       
                                       
Još nedostaju završni rad na kojem su svi bodovi koje smo učili prve godine,moja prva minica i suknja koju sam šivala sebi. Još uvjek čuvam ravnala,knjigu i dnevnik rada. Sama knjiga i ravnala tada su bila oko 100DM  ne računajući igle,konce,krede i ostale stvari.



Najteži predmet poslje prakse je bila tehnologija materjala. Znate li da jedan muški radni kombinezon ima 80 točaka? Sve je to trebalo zapamtit od-do i napisat u kontrolnom radu,nacrtat i pomogućnosti skrojit a kontrolni je trajao 3 sata!



Toliko o meni i mojim školskim mukama!




Svim đacima,velikima i malima,želim sretan početak nove školske godine! Škola ovde počima tek sljedeći tjedan,jupiii!



Krenulo me sa nagradnim igrama na blogovima a možda sreće budem imala i ovaj put na  Suzaninom blogu

a priželjkujem si ovu narukvicu:








Toliko od mene za sada,do sljedećeg tipkanja,
LP;Tina

Broj komentara: 11:

  1. kao prvo ispravak,giveaway je na suzaninom blogu:))....
    meni je ovaj tvoj tekst malo čudan jer moja ljubav za igle,konce i šivanje je bezgranična....ali ako ti to nije išlo možda je i bolje da nisi osuđena šivati za kruh svakodnevni:).....
    kažeš da radni kombinezon ima toliko točki,nije ni čudo s onoliko džepova....ali sigurno nisi znala da ženske cipele znaju imati i do 60 operacija samo u procesu šivanja:)))....

    OdgovoriIzbriši
  2. ispravljen netočni navod :)

    mare,sta da ti kazem,mrzila sam skolu vise od ičega....

    OdgovoriIzbriši
  3. Baš mi je žao što si imala tako iskustvo i ne osuđujem te. Svatko od nas se nađe u nečemu kad tad, pa tako i ti. Nije ti bilo suđeno šivanje i put te je odveo negdje drugdje, to je tako i tu nema ništa loše.
    Pusa:)

    OdgovoriIzbriši
  4. ne tako ružno pričati o školi :)))
    Dobro da nisi napisala nesto i o profama.
    i ja volim šivati stvari, pogotovo ako su izazovne kao recimo plesne haljine u koje se utroši nekoliko metara materijala, a bez endlerice ide gotovo nikako.
    Odlično si napravila skrivene cifove

    OdgovoriIzbriši
  5. Draga moja, ah sad sam se i ja sjetila svoje srednje škole...... Neznam dali sa tugom (što je davno završila) ili sa veseljem (neponovilo se) hahahahaha :)
    Upisala sam zvanje (Šuvarova reforma školstva)koje je postojalo samo 3 godine, i nakon toga..... nitko si i ništa :( A bilo je idealno zamišljeno...
    Al' pustimo sad školu :)) Iz ovih tvojih "početničkih" radova vidim da ti "ide" šivanje.
    Ugodan dan ti želim

    OdgovoriIzbriši
  6. Takve neželjene situacije stvore neki otpor u nama, konkretno tebi prema šivanju, možda da pokušaš opet neopterećena i bez prisile (profa), pa da vidimo neke nove minice!

    OdgovoriIzbriši
  7. Kao prvo, pohvalno je to što si sačuvala sve ove krpice i izvadila ih iz naftalina, a kao drugo, išlo ti je sasvim dobro iako je teorija ponekad jako dosadna, u praksi je sve puno zanimljivije...i tko zna, možda se ipak uhvatiš i šivanja, jer ipak imaš predznanje, još samo treba volje :)))
    Do tipkanja :)))

    OdgovoriIzbriši
  8. Ipak se treba sećati samo lepih stvari, a vrlo je korisno znati šiti.
    No, ako nešto ne voliš i ne ide ti, ne treba se mućiti.
    Meni je tata kupio šivaću mašinu, zvanu Slavica, kad sam završila osnovnu, ali mi šivenje nije išlo, naučila sam osnovne stvari, ali je godinama nisam ni otvorila.

    OdgovoriIzbriši
  9. skroz se slažem s Sanjom, lijepo je kada sačuvaš neke radove, pa se sjetiš početaka, a i onoga kako sada radiš, svatko je za nešto, pored šivanja si našla svoju "ljubav" i uživaj u njoj!

    OdgovoriIzbriši
  10. Što bi ja dala za takvo znanje... Ali dobro...ne može svatko sve...uvijek hoćemo nešto što ne znamo, a opet, nešto što je nekome super, drugome predstavlja muku.
    Nadam se da ćeš se jednom bez prisile uhvatit šivanja :)
    Pozdrav!

    OdgovoriIzbriši
  11. lijepe i bolne uspomene,a li ipak ti je ostalo nešto i znanja
    lp

    OdgovoriIzbriši

thank you for stop by and leave a comment